Život je takav, "čupav" i "dlakav"
subota, 12.08.2006.
Nema naslova samo nova priča……
Krenimo dalje…….imam još jednu priču koja mi se u svakodnevnoj komunikaciji par puta pojavi u mislima.
Ta priča je kako neki ljudi misle samo na sebe i na svoje probleme.I time se uvjeravaju da su njihovi problemi najveći na svijetu a kada im pokušate objasniti da to nije tako odmah se naljute i više vas ne žele slušati.A zapravo kada pogledate koliko ima gladnih,bolesnih,beskućnika…dalje da i ne nabrajam mi smo zapravo jako sretni.
Istina kada nam se dogodi neka nesreća(s time da ne mislim na gubitke voljenih i bliskih osoba) mislimo da smo najnesretniji ali neki se ipak sjete da ima i drugih koji su nesretniji i kažu sami sebi:'Ma moja nesreća uopće nije tako velika.'
A mi se uvijek nadamo da će svi tako početi razmišljati..
Da li vi tako mislite?
Do sljedećeg pisanja,Vaša PLAVA TRAVA ZABORAVA
utorak, 08.08.2006.
Pa počnimo......
Dakle kako i naslov bloga govori pisat ćemo malo o životu koji nas svakodnevno muči i ponekad poželimo i da ga ne živimo više.Ovaj blog neće pisat samo jedna osoba,naime pisat će ga PLAVA TRAVA ZABORAVA i ČAŠA OTROVA.Pravi identitet vam nećemo otkriti.
Započet ću s jednom tužnom pričom.....
Prije tri godine moja velika prijateljica je ostala bez svog najboljeg prijatelja.Naime tada jako mlad dečko si je oduzeo život pred cijelim društvom zbog svojih problema koji su postali neriješivi.Svi su osuđivali njegov čin i govorili da kako je to mogao učiniti kad je imao malu sestricu i brata za koje se trebao brinuti jer su roditelji bili prezaposleni.Zapravo je i jedan od razloga bio to što su mu se roditelji rastavljali i sve se svalilo na njega.Brat i sestra,kućanstvo i njegova škola.Jednostavno je vidio spas samo u najboljoj prijateljici ali kada je shavtio da tako više ne može živjeti ubio se.
Svi su ga osuđivali čak i vlastiti roditelji koji su djelomice krivi za to.Baka mu se nije htjela pojaviti na sprovodu.Ni najbolji prijatelji nisu bili na taj dan s njegovom sestrom,bratom i prijateljicom koja ga je voljela više od svog života.
I dan danas kada nekome ispričam ovu priču svi kažu:'Pa i je budala.Kako je to mogao napraviti svojim roditeljima?Sestri?Bratu?'Jesam li ja luda ili ti ljudi ne shvaćaju da jednostavno ne možeš živjeti tako da si školarac i moraš se brinuti za dvoje djece i misliti da li će ti se roditelji rastati ili se napokon početi brinuti o tebi i još dvoje svoje djece.
Vi sami prosudite!
Do sljedećeg pisanja Vaša PLAVA TRAVA ZABORAVA
P.S.Oprostite što je prvi post malo depresivan ali to je bilo prvo što sam htjela napisati.
